Странице

Tumblr

недеља, 4. јануар 2015.

I don't belong here

Da li je moguce da na moju psihu toliko utice cinjenica da nemam decka.Toliko me baca u depresiju to sto apsolutno nikom nisam simpaticna i sto,po mom misljenju,nema nikog za mene.
Definitivno sam pala u depresiju zbog cinjenjice da me niko nece.
Stvarno za sebe ne mislim da sam ruzna,ali nekako uvek sebe guram u drugi plan,i uvek mislim da je neko bolji od mene i lepsi.Kad god mi se zasvidja neki decko ja ne preduzimam nista,jer znam da nemam sanse kod njega.
Cudno je to sto znam,a nisam pokusala nista.

Toliko mi je bilo tesko na Novoj godini jer su sve moje drugarice uspele da nadju decka,samo sam ja bila ta kojoj niko nije priso,koja se nikom nije dopala.Pitam se samo dokle cu ja da budem jedini autsajeder u drustvu,jedina jadnica koja ne moze da nadje decka.Pa smucilo mi se vise to

Imam osecaj da nigde ne pripadam,da me apsolutno svi odbacuju i da sam svuda neko sa strane.
U porodici me odbacuju,najbolja drugarica me zaboravila zbog decka,u skoli ne pripadam,jednostavno nikuda 

недеља, 9. новембар 2014.

Drugo ime mi je PATETIKA

Evo ga jedan od onih dana kada mi nije ni do cega.Samo bih da spavam,ili da pijem caj i gledam romanticne filmove,
Obozavam ih ali me tako ubace u neki mood da pomislim da je sve to nadrealno i da meni nikad nece da se desi.Isto je i sa knjigama.Ali volim,volim da na trenutak zaboravim na ovaj svet ovde koj je pun sivila i u kojem se ja ne uklapam.
Kad su upitanju ovakvi dani,dovoljna je jedna sitnica da me uznemiri i odmah padam u bedak.


Moram da shvatim da je tako kako je,Svakom momku ce pre moje drugarice da se zasvidjaju nego ja.I sta se moze tu?
Znam ja da moje drugarice nisu takve,i da nikad ne bi bile sa nekim ko mi se svidja.Ali boli,jebeno boli kad se decku ko se tebi svidja ne svidjas ti nego tvoja drugarica.
Kod mene je to u vecini slucaja tako.Moram da naucim da se nosim sa tim i da se ne ljutim na svoje drugarice.Kad neko izbaci neki status tipa ''Kad mi se zasvidja neka lepa devojka,ona uvek ima neku ruznu drugaricu kojoj se ja svidjam,pa ja ne mogu da budem sa njom''
Uvek se pronadjem u tome da sam ja ta ruzna drugarica.I boli me to,mnogo.

Recenica koju spominjem svakog dana  je ''Ima mi se decko'' Haha i jedva cekam dan kad vise ne moram da je upotrebim.
Mozda je nekom nebulozno da mi je trenutni problem jedino to sto nemam decka,ali je deprimirajuce kad imate 16 godina i kad jos niste imali decka a drugarice razmisljaju o tome da spavaju sa svojim momcima.
Necu da lazem,mogla sam da imam decka,kad sam htela.Ali nije to to.Ne zelim da budem sa nekim cisto da kazem da imam decka,ili da sam ga imala.Zelim nekog ko ce stvarno da mi se zasvidja i ja njemu.
Mozda je problem u tome sto ja ustvari ne zelim bilo kog decka,nego samo jednog.A eto on me nece.
Zivot je nepravedan,bar u mom slucaju.

Stvarno mislim da imam da puknem jednog dana koliko mi on znaci,a ja se njemu blago receno gadim.
Nista mu ne trazim,samo da me zagrli jednom,jednom,na minut bar.
Nedao Bog da on procita ovo nekako jer znam da bi se pronaso i samo bi se smejao.

Stvarno mu zelim sve najlepse,i nadam se da on voli nju koliko ja volim njega.

Ne zelim nikom da se osca ovako kako se ja osecam sad.



понедељак, 3. новембар 2014.

3.11.2014

Masta part 3

Nasli smo se kod konja (stereotipnost,znam).Bilo mi je glupo jel nisam znala kako da se ponasam,Uvek mi je tako glupo kad ne znam na cemu sam.Ne znas da li da pridjes da se pozdravis,da li da ga zagrlis ili jednostavno samo da mu pruzis ruku.Motale su mi se hiljadu misli po glavi, ''Kako izgledam;Sta ako ne budemo pricali i nastane ona neprijatna tisina;Sta ako mu se ne zavidjam'' I takve stvari...
Eh koliko je samo bio lep.Obukao se presavrseno,imao je kapicu,posto je bila jesen.I nosio je ranac sto mi je bilo cudno,ali sam to zanemarila
Prisla sam mu i tresla sam se kao luda,ali sam glumila neku lezernost,stalozenost.Pozdravili smo se,
''Gde cemo?'' pitala sam 
''Vodim te na jedno mesto.Nadam se da ce ti se svideti''
Posli smo i usputno smo pricali.Nije pricao samo o sebi,nije me prekidao.Svidjalo mi se njegovo razmisljanje koje je odstupalo od stereotipnog razmisljanja momaka njegovog godista.
Prolazili smo pored kafica koji su bili puni,u jednom kaficu sam u uglu videla Njega,osobu koju sam zadnju zelela da vidim.Osobu u koju sam bila i predugo zaljubljena.Ovog puta nisam plakala kad sam ga videla,nisam bila tuzna.Video me je i nasmejao mi se (sto se inace nikad do sada nije deslio jer me je mrzeo,obviously).Nisam mu se nasmejala,okrenula sam glavu i nastavila da idem sa Bl om.
Kakav je zivot,pre dva meseca bih umrla da uhvatim samo jedan njegov pogled,da mi se nasmeje da me zagrli,a danas,danas sam tom istom pogledu,osmehu okrenula ledja,jednom zauvek.

Posle skoro petnest minuta pesacenja i mojih dosadnih pitanja koja su se odnosila na to gde idemo,stavio mi je povez na oci i nastavili smo da hodamo.Mislila sam se kad je kraj ove pustolovine i gde me vodi.
Nakon dodatnih 10 minuta Bl mi je skinuo povez.
Nalazili smo se na nekom brdu.Prvo sto sam uocila bio je predivan pogled na moj Nis.Spustio je ranac,izvadio cebe i namestio mi da sednem.
Padao je mrak i zvezda su polako nastupale na scenu.
O Boze,kako me je samo gledao.Bio je to pogled pun topline,nekih emocija,dobrote.
Poljubio me je.
Poljubio me je
Poljubio me je
Poljubio me je 
Poljubio me je
Koliko sam samo srecna bila,Imala sam utisak da mogu da poletim


Pa jel moguce da je ljubav ovoliko lepa?

...

четвртак, 30. октобар 2014.

30.10.2014

   Zivot je nepravedan!

Na danasnji dan je rodjen moj drug Luka,koga je taj isti nepravedan zivot odneo prerano.

Luka je bio decko za primer,poticao je iz dobre porodice,bio je lepo vaspitan,pametan i neiskvaren,Isao je u umetnicku skolu,svirao klavir i bio veoma uspesan u tome.

Secam se kako smo isli zajedno na engleski,i nije postojso dan kada posle engleskog nismo otisli jedan kod drugog.Secam se kako smo svirali klavir,tacnije on me je ucio,a ja opet nisam znala ni najprostiju melodiju da odsviram.Secam se kako smo se jurili po njegovoj kuci,kako smo obozavali da odemo kod njega na tavan,da stavimo stolice ispod prozora,popnemo se na njih i kroz prozor zezamo ljudi koji bi prolazili,secam se da smo gledali Kirikua i da smo obozavali da igramo igricu Kiriku u kojoj me je on uvek pobedjivao.Secam se kako me je zezao za Aleksu,kako se cudio kako moze jos da mi se svidja,i secam se da se nervirao svaki put kad bih ga pitala da mi prica o njemu.
Secam se kad sam jednom otisla kod njega i za veceru su imali morske plodove i njegova mama Bojana mi je dala da probam,meni se nisu svidjali ali sam jela jer mi je bilo glupo da samo ja ne jedem,
Secam se kako smo zezali njegovog brata Dimitrija,koga smo zivcirali.Secam se kad je dolazio kod mene na slavi i kako je uvek pricao najbolje viceve.Secam se,secam..,

Krivo mi je sto je otiso prerano,i sto smo se poslednjih godina udaljili,dosta.

Druze moj,nadam se da si sad na nekom boljem mestu,da nas gledas odozgo.Nedostajes nam svima Luci,svima.Cuvaj molim te tvoje roditelje i brata,daj im snagu da nastave dalje.Nikad te necu zaboraviti.Pocivaj u miru <3 
Volim te Luka

четвртак, 16. октобар 2014.

2012

Kada sam bila mala,cinilo mi se da imam savrsen zivot,savrsenu porodicu
Nisam bila najbolje dete,dedu sam uvek nervirala kad bi me pazio ,moj deda nije zeleo da za moje nestasluke kaze mami i tati';
Najvise sam se radovala vikendu,tada bi svi porodicno otisli na selo i uzivali.Tata ne bi radio,mama ne bi bila zauzeta oko pospremanja kuce.Isli bi u setnje,igrali se,sva paznja bi bila usmerena na moju sestru Stefaniju i mene.I tako su godine prolazile...
Bio je to 1.Septembar 2004 godine,posla sam u predskolsko,bila sam uzbudjena,ali sa jedne strane i uplasena,plasila sam se da necu naci drustvo.Mama mi je rekla da nemam cega da se plasim,da ce biti sve u redu.Ostabvila me je u vrtic i otisla na posao.Lepo sam se snasla prvog dana,deca su bila slicna meni,volela su da gledaju iste crtace kao i ja,a i vaspitacice su bile fine.
Oko tri je mama dosla po mene,saopstila mi je,po meni,veoma tuznu vest,rekla je da mora da ide na nekom seminaru,koji joj je bio jako vazan.Bila sam tuzna,nisam zelela da se odvojim od nje.
Posle nedelju dana je otisla.Svake veceri smo se cule,zvala me je pred spavanje da mi pozeli laku noc.Proslo je pet dana od kako je otisla,mnogo mi je nedostajala,nedostajao mi je njen glas,nezan i mio.Tata je usao u sobu i rekao mi kako mora da mi saopsti nesto,ja sam naglo ustala,, tatu da li je mama dobro'',umesto da mi kaze kako jeste,samo je spustio pogled.Znala sam kako nesto nije u redu.Nije zeleo da mi kaze,uplasio se kako bih reagovala ako mi kaze.To vece se nisam cula sa mamom.Sutradan me je tata odveo da mi kupi omiljenu igracku,kasnije me je odvezo na neko nepoznato mesto.Tada mi je rekao recenicu koju i dan danas pamtim ,,Tvoja mama je sada na nebu,svake veceri kada vidis zevezde znaj da te gleda''. Nisam mogla da se suzdrzim i pocela sam da placem,i tata je plakao samnom.
Od tog dana sve je krenulo nizbrdo,posle 3 godine mi je umro deda.Nije moglo biti gore
I dan danas se setim nekih trenutaka provedenih sa njom i sa dekom.Najteze mi pada kada je 8.mart,tada svi kupuju poklone svojim majkama.
Moj tata je naso novu zenu,jako je fina prema meni,ali niko na ovom svetu ne moze da zameni moju mamu.Ne razmisljam vise toliko o njoj,tesko mi pada,nekad se zatvorim u sobu i placem.Ali zivot ide dalje,moram da ostanem jaka,tu je Stefanija i moj polubrat Tomislav!

среда, 15. октобар 2014.

Svako od nas, pre ili kasnije, u životu dobije udarac tamo gde najviše boli.
Kažem vam, svako, baš svako. I onda, ili ojačaš ili te bol uništi


Za sve stvari koje mi se desavaju trenutno sam ja kriva,I ne znam zasto se ne trudim da ispravim sve to vec samo nalazim neke izgovore.
Osecam da me niko ne voli,mozda vama deluje kao da previse patetisem ali jednostavno je tako.Kazu mi da to nije moguce,da me vole,da me otac voli,sestra i tako dalje,Da je tako ne bi radili to sto rade,

Pravim ogradu oko sebe zbog toga sto me je svako kome sam se potpuno otvorila povredio.Mogu jedan pametan savet da vam dam a to je da se nikad,ali nikad upotpunosti nekom ne otvarate jer ste onda goli,tacnije taj neko zna sve o vama i moze da vas time unisti.Niko vam sem porodice ne zeli sve najbolje,jer taj  neko nece dozvoliti da vi budete bolji od njega,nece ga usreciti previse vas uspeh,vec ce mu to biti podstrek da i on bude bolji.Ne kazem ja da su svi ljudi zavidni,ali jednostavno svi mi tesko prihvatamo da je neko bolji od nas.Zivot je ringispil,stalno se okrece,ali ti treba "trud i napor" kako bi se popeo u korpu.I tako je to,jednom si gore sutra dole.Moras da se naviknes na to da ima uspona i padova,ali mora dalje,mora inace ludis.

Trenutno imam utisak da je ceo univerzum protiv mene.Nikako ne mogu kockice da mi se poklope,jer mi uvek nedostaje neki deo da budem potpuno srecna.Ocigledno je da imam neku dijagnozu o nemogucnosti imanja potpune srece.Nista ne moze da me zadovolji,sve je kratkotajno.Mislim da i kad bi kupila avion,da bi mi bio zanimljiv godinu dana ako ne i manje i da bi mi dosadio vec.Problem je u umerenosti,i skromnosti.Jesam ja skromna u pogledu da mi pare nisu najbitnije kod decka,zbog toga sto ja zelim da nesto sama postignem a ne da zivim na slavu buduceg muza.Ne trebaju mi pare,samo da mi muz bude skolovan,skroman i pametan decko,a kad imas zdravlje,posao i ljubav sve ostalo dodje i prodje,pa tako i pare.
Htela bih da kazem da ce stvari biti bolje sutra,ali sam prosla kroz mnogo "sutra" i nista se nije promenilo




Depresija level ubite me odmah

Definitvino jedan od gorih dana u poslednje vreme.Ubija me ova skola,kida mi svaki zivac!
Jel moze ponovo leto i zasto ne?
Toliko sam isfrustrirana danas da bih prvo da se derem na sve zive,da lomim stvari a onda sledeceg trenutka bih samo da  legnem,da se pokrijem i da se isplacem,ali ono skroz.Sve se nekako skupilo danas,pogorsala sam ocene i saznala da mi se simpatija pomirila sa devojkom,ok ok ok ok ok ok.Zasto su jebeno svi u nekim dugim vezama i zasto nema niko ko moze mene da voli?Al ono ni ja ne bih volela mene da sam na njihovom mestu.

MASTA - part 2 
Htela sam da ga nadjem na fejsu cim sam dosla kuci,ali posto nisam imala internet morala sam da sacekam da se moj otac seti da ga uplati.
Prvo sto sam uradila kad sam dobila internet jeste da sam usla na fejs kako bi pronasla BL-a.Posto sam toliki "syber manijak" nije mi bilo tesko da ga nadjem iako sam mu samo ime znala.Poslala sam mu zahtev i odjavila se kako me ne bi izludjivalo vreme dok me ne prihvati.
Kada sam uvece usla na fejs,prvo sto sam ugledala jeste to da imam obavestenje.Ali nisam se previse zaradovala jer sam mislila da su to verovatno igrice,ali sam se prevarila.Gledala sam mu slike,na svakoj je bio prelep,savrsen.Naisla sam i na jednu sliku na kojoj je sa svojom devojkom,pretpostavila sam po opisu slike.Boze koliko je samo bila lepa,imala je dugu smedju kosu,prelepe oci i bila je prelepo obucena.Toliko sam se bila ubedarila jer sam shvatila da nemam nikakve sanse kod njega.Prvo zbog toga sto ima devojku,ali i da raskinu sve jedno je nemam jer ocigledno ima previsoke kriterijume.Zasto bog nekom da sve,a nekom nista.Obicno najgori ljudi imaju sve,pa mozda i zbog toga postaju olos.Nezahvalni su,i uvek traze nesto jos.
Odusevilo me je to kakvu muziku slusa i to da ne izbacuje neke plitkoumne statuse.
Udubila sam se u listanje njegovog profila kad mi je paznju privukla poruka koja mi je stigla
-"Pa kako si me nasla?"
-"Eh sad,male tajne velikih majstora ;) "
-" Haha ti si sou,pa sta radis sad" 
-"Evo slusam muziku,nista posebno uglavnom,ti?Inace sta je bilo sa devojkom,jel si stigo na vreme?"
-"Jao cuti,nista me ne pitaj,raskinuli smo.Ostavila me je zbog toga sto je smaram i sto bi joj drugi momci kupovali svasta a  ja to ne mogu da ispunim,jos mi je dodala da sam super decko samo nemam kintu."
-"E Boze,ne ocajavaj,bolje je sto si se na vreme otkacio od njege,nego daa si se bas bas vezao za nju.Procice,vidis da nije prava devojka i da su joj pare samo vazne.Znas kako kazu "pravoj devojci je i jedna ruza dovoljna" tako da se ne sekiraj."
-"Skroz si u pravu."
Nastavili smo pricu o uobicajenim stvarima...

Nasa dopisivanja su bila sve cesca i culi smo se i ponekoliko puta na dan.
Posle jedno mesec dana,poslao me je pitao da li hocu da izadjem sa njim?
NISAM MOGLA DA POVERUJEM DA SE TO DESILO.BL ME JE POZVAO DA IZADJEMO OOOOOOO;JA I BL,BL I JA,U SETNJI ZAJEDNO.
Tri dana unapred sam smisljala sta cu da obucem,ne nesto preterano ali ni obicno.Samo sam znala da se blizi i sam tim sam bila nervoznija.Ali sta bude bice,ako je sudjeno desice se nesto,ako ne,bar ima druga,prebolecu kao i sve do sada.
...