Странице

Tumblr

недеља, 9. новембар 2014.

Drugo ime mi je PATETIKA

Evo ga jedan od onih dana kada mi nije ni do cega.Samo bih da spavam,ili da pijem caj i gledam romanticne filmove,
Obozavam ih ali me tako ubace u neki mood da pomislim da je sve to nadrealno i da meni nikad nece da se desi.Isto je i sa knjigama.Ali volim,volim da na trenutak zaboravim na ovaj svet ovde koj je pun sivila i u kojem se ja ne uklapam.
Kad su upitanju ovakvi dani,dovoljna je jedna sitnica da me uznemiri i odmah padam u bedak.


Moram da shvatim da je tako kako je,Svakom momku ce pre moje drugarice da se zasvidjaju nego ja.I sta se moze tu?
Znam ja da moje drugarice nisu takve,i da nikad ne bi bile sa nekim ko mi se svidja.Ali boli,jebeno boli kad se decku ko se tebi svidja ne svidjas ti nego tvoja drugarica.
Kod mene je to u vecini slucaja tako.Moram da naucim da se nosim sa tim i da se ne ljutim na svoje drugarice.Kad neko izbaci neki status tipa ''Kad mi se zasvidja neka lepa devojka,ona uvek ima neku ruznu drugaricu kojoj se ja svidjam,pa ja ne mogu da budem sa njom''
Uvek se pronadjem u tome da sam ja ta ruzna drugarica.I boli me to,mnogo.

Recenica koju spominjem svakog dana  je ''Ima mi se decko'' Haha i jedva cekam dan kad vise ne moram da je upotrebim.
Mozda je nekom nebulozno da mi je trenutni problem jedino to sto nemam decka,ali je deprimirajuce kad imate 16 godina i kad jos niste imali decka a drugarice razmisljaju o tome da spavaju sa svojim momcima.
Necu da lazem,mogla sam da imam decka,kad sam htela.Ali nije to to.Ne zelim da budem sa nekim cisto da kazem da imam decka,ili da sam ga imala.Zelim nekog ko ce stvarno da mi se zasvidja i ja njemu.
Mozda je problem u tome sto ja ustvari ne zelim bilo kog decka,nego samo jednog.A eto on me nece.
Zivot je nepravedan,bar u mom slucaju.

Stvarno mislim da imam da puknem jednog dana koliko mi on znaci,a ja se njemu blago receno gadim.
Nista mu ne trazim,samo da me zagrli jednom,jednom,na minut bar.
Nedao Bog da on procita ovo nekako jer znam da bi se pronaso i samo bi se smejao.

Stvarno mu zelim sve najlepse,i nadam se da on voli nju koliko ja volim njega.

Ne zelim nikom da se osca ovako kako se ja osecam sad.



понедељак, 3. новембар 2014.

3.11.2014

Masta part 3

Nasli smo se kod konja (stereotipnost,znam).Bilo mi je glupo jel nisam znala kako da se ponasam,Uvek mi je tako glupo kad ne znam na cemu sam.Ne znas da li da pridjes da se pozdravis,da li da ga zagrlis ili jednostavno samo da mu pruzis ruku.Motale su mi se hiljadu misli po glavi, ''Kako izgledam;Sta ako ne budemo pricali i nastane ona neprijatna tisina;Sta ako mu se ne zavidjam'' I takve stvari...
Eh koliko je samo bio lep.Obukao se presavrseno,imao je kapicu,posto je bila jesen.I nosio je ranac sto mi je bilo cudno,ali sam to zanemarila
Prisla sam mu i tresla sam se kao luda,ali sam glumila neku lezernost,stalozenost.Pozdravili smo se,
''Gde cemo?'' pitala sam 
''Vodim te na jedno mesto.Nadam se da ce ti se svideti''
Posli smo i usputno smo pricali.Nije pricao samo o sebi,nije me prekidao.Svidjalo mi se njegovo razmisljanje koje je odstupalo od stereotipnog razmisljanja momaka njegovog godista.
Prolazili smo pored kafica koji su bili puni,u jednom kaficu sam u uglu videla Njega,osobu koju sam zadnju zelela da vidim.Osobu u koju sam bila i predugo zaljubljena.Ovog puta nisam plakala kad sam ga videla,nisam bila tuzna.Video me je i nasmejao mi se (sto se inace nikad do sada nije deslio jer me je mrzeo,obviously).Nisam mu se nasmejala,okrenula sam glavu i nastavila da idem sa Bl om.
Kakav je zivot,pre dva meseca bih umrla da uhvatim samo jedan njegov pogled,da mi se nasmeje da me zagrli,a danas,danas sam tom istom pogledu,osmehu okrenula ledja,jednom zauvek.

Posle skoro petnest minuta pesacenja i mojih dosadnih pitanja koja su se odnosila na to gde idemo,stavio mi je povez na oci i nastavili smo da hodamo.Mislila sam se kad je kraj ove pustolovine i gde me vodi.
Nakon dodatnih 10 minuta Bl mi je skinuo povez.
Nalazili smo se na nekom brdu.Prvo sto sam uocila bio je predivan pogled na moj Nis.Spustio je ranac,izvadio cebe i namestio mi da sednem.
Padao je mrak i zvezda su polako nastupale na scenu.
O Boze,kako me je samo gledao.Bio je to pogled pun topline,nekih emocija,dobrote.
Poljubio me je.
Poljubio me je
Poljubio me je
Poljubio me je 
Poljubio me je
Koliko sam samo srecna bila,Imala sam utisak da mogu da poletim


Pa jel moguce da je ljubav ovoliko lepa?

...